Dok su svjetla studija drhtala, a eksplozije parale tišinu glavnog grada Irana, jedna žena nije ustuknula. U jeku izraelskog bombardovanja Teherana 16. juna, kada su projektili pogodili zgradu iranske državne televizije IRIB, voditeljica Sahar Emami nastavila je raditi ono što najbolje zna – prenositi istinu.
Nakon što je eksplozija prekinula program uživo, dok su se prašina i dim širili studijem, Sahar se nakratko sklonila – samo da bi se nekoliko trenutaka kasnije vratila na ekran iz drugog studija i obavijestila javnost o napadu i pogibijama među novinarima.
Ona nije samo novinarka. Ona je simbol. Simbol otpora, dostojanstva i ženske snage – snage koja ne dolazi iz agresije, već iz hrabrosti, iz odgovornosti, iz odlučnosti da bude oslonac svome narodu onda kada je to najteže.
U vremenu kada se ženstvenost pokušava redefinisati kroz površne parole i jeftine medijske konstrukte, Sahar Emami pokazuje šta znači biti žena u punom smislu te riječi – snažna, dostojanstvena, moralna i predana.
Ona je odgovor na savremeni feminizam koji često, pod plaštom “oslobođenja”, zapravo lišava ženu njenog istinskog dostojanstva, identiteta i duhovne veličine. Sahar nas podsjeća da ženska snaga nije u nadmetanju s muškarcem, već u njenoj principijelnosti, hrabrosti i ulozi koju sa ponosom nosi u porodici, društvu i naciji.
U Iranu je već oslikan mural s njenim likom, a za nas u Bosni i Hercegovini, njen čin treba biti podsjetnik na to koliko vrijedi žena koja ne bježi, ne šuti i ne prodaje svoje uvjerenje za trenutnu pažnju medija.
